Hronike Vudikona

Uplovite u svijet fantazije po ko zna koji put..

22.07.2008.

Rain, again...

Ova noć je tako močna. U daljini sijevaju munje i grmljavine se polagano probijaju kroy gustu noć. Temperatura je savršena, blagi vjetrić njiše grane. Rijeka plovi mirno po koji cvrčak se javi tu i tamo...

 

Dovoljno da opet uplovimo u zaboravljenu zemlju.

 

Iznad, daleko iznad oblaka jedna tamna sjena se pomiće. Bruji nebo od silovite oluje koja opasava tamnu sjenu. Neprimjetno, skoro pa nečujno, probližava se dvorcu. A gore, na visokom tornju svijetlost obasjava samo jednu prostoriju. Tamo kroz mali prozor naziru se sjene poredane u krug oko ovalnog oltara. Kruže i kruže sve dok munje obasjavaju tragove njihovog izoblićenog lica. Tiho mrmljanje sada prelazi u pjesmu koja nadjaćava daleke udare groma. Ples se nastavlja a pjesma ubrzava, ubrzava i prilazak tamnih oblaka. Skoro da su nadvili cijeli dvorac. Više se nevide ni visoke planine koje su ga okruživale, ni silovite munje nemogu obasjati obrise tih planina. Kobna tama nadvila je toranj u potpunosti, a pjesma je dosegla svoj vrhunac uz gromoglasni urlik koji je zatresao temelje. Odjednom sva tama se srući u zemlju i iz zemlje izbi zelena maglovita sjena. Koja se poće sve brže oplitati oko same sebe, uvijati na sve strane dok na kraju se toliko istanji da potpuno išćeznu.

Prestaše i munje sjevati.

Još posljednji odjek gromova odbija se od planine, prigušeno, daleko.

Nasta potpuni muk.

 

Sa neba poćeše padati kapi kiše. Prvo jedna pogodi lim, zatim druga nježno skliznu niz list, a onda se prolomiše oblaci. Pljusak obasu cijeli svod. Bajraci počeše da blijede, vehnu i padaju. Prolivaju se kao pokvašene vodene boje... I proliva se boja kanalima, prave se potoci smućenih mirisa.

14.07.2008.

Ko je ta Etila?

Sjedio sam jednog dana u kutu, sam, pušio svoju lulu i slušao priće avanturista. Danas izgleda mnogo se pričalo o Etili. Iako ja znam sve šta je bilo, evo šta se to pričalo.

Pribrani tračevi o Etili iz krčme "Bijela pjena":

Etila je bila mlada čarobnica zelenog zmaja koja je sluzila u dvoru mladoga Ertroksa. Njene čari ljepote savladale su Princa Ertoksa i on se zaljibio. Etila se nadala dobrom položaju u dvoru Vudikona, međutim sudbina je svoje karte odigrala drugaćije.
Kada je etila saznala da neće biti supruga mladog Ertroksa, bacila je čini na šumu oko vudikona i pobjegla u svoj stari zamak.
Kruži prića da nije voljela promahu i da je svoj toranj preobrazila u tmurnoj močvari kiseline i truhlih tijela. Neki kažu da su je vidjeli i da više nije tako lijepa, čak naprotiv, kažu da nisu vidjeli poganije stvorenje, ali danas je svi nazivaju stara vještica.
Šuma je postala beskrajna, začarana. Ko god da u nju uđe jedva živ da izađe. Vudikon je izgubio mnogo na svom ugledu od tog sudbonosnog trenutka.


Bude mi smiješno kako oni malo toga u stvari znaju, heh... možda bi bilo vrijeme da i ja počnem o tome pisati.

Bilo je nekada lijepih dana u Vudikonu. Nekad je to bio emerald našeg kraljestva, nekada, a sada je zatvorena rupa sa čudnim mirisom...

Azagamoth K. H.,
34.04.764. - Godina Velikih Guštera.
Vudikon